Rapsodija riječi, priča 48: Pumpmind

Damir Jahić, u društvu poznatiji kao Bobi, danas je postao prosvijećen čovjek. Vratio se iz Pumpmind-a pun kao šipak; natečenog uma i razbuktalih vijuga. Odluka je izrodila pozitivnim efektom i nedvojbeno je bio zadovoljan; iako s malim bolovima u sljepoočnicama, ali nadasve britkim i glatkim predjelima svijesti što se zacaklila poput očišćenog ogledala.

Mjesec je bio april, a godina 2084.

Bobijeva želja je ispunjena, a sastojala se od sljedećeg: stotinu najvećih romana svjetske književnosti, po jedno djelo velikih antičkih filozofa, djela A.A i T.A. iz srednjovjekovlja, zatim najznačajnije knjige iz doba renesanse, onda autori iz prosvjetiteljstva i racionalizima, pa sve do doba njemačkog idealizma i moderne filozofije. Spisak se sastojao od 314 knjiga, ispisan njegovom rukom na papiru bez linija i to s obe strane.

Čipovane pčele-roboti su oprašivale gradske parkove i jurišale po cvjetovima s Mocartovim sonatama čiji zvuk je izlazio iz njihovih mikrozvučnika (Black Mirror je zaista bio vizonarski i futuristički pogled genija). Pokušaj vlade da na ovaj način klasiku uvede kao instrument u procesu vraćanja tradicije, i nije bio baš pretjerano uspješan. Ljudi su uporno vrijeme provodili po uobičajenom pravilu, hodali istim utabanim stazama i pokazivali zatvorenost za sve.

Na vrhu staklenog nebodera, u lokalu Metalhand, grupa prijatelja je sjedila za stolom razgovaravši o koječemu. Konobar broj 8 im donese pića i izda račun. Prvi zdesna otkinu papirić koji je virio iz njegove utrobe i izrogači oči. Požali se ostalima na skupoću, a konobaru uputi par psovki na koje se on samo nasmijao i poželio im prijatan dan.

-        Ja kažem da je ovo divota, možeš im reć' šta god poželiš, a njima svejedno – ubaci se Refa gucnuvši sok.

-       Ma jašta je, samo ne znam kako su nam starci mogli trpit' konobare dok su bili ljudi, mora da je bilo nesnošljivo. Zamisli samo prepune lokale, gužvu, kašnjenje narudžbi, ma haos živi – doda Maca.

-        To ti kažem, ovako mu gledaš u facu i kitiš sve po redu.

-      Ima u tome jedna zvrčka – objavi Gog – mislim da bi se mi bolje osjećali kada bi se na ljudima istresli jer bi vidjeli šta smo im učinili. A roboti su k'o zid, govorio im ili ne govorio, isti đavo. Bilo je i tada neke slasti, eto tako ja nešto kontam.

U tom trenutku se priključi Bobi. Priđe im mirnog lica, pozdravi se, zatim sjede, pa prekrsti ruke. Oni ga dočekaše s osmijesima i licima punim interesovanja.

-          Ooo evo ga k'o ispod čekića, još mu se puši iz glave – grohotom Maca najavi salvu šala.

-          Sad ćeš vidjet' kad mu slova počnu ispadati iz ušiju – nadoveza se Gog.

-          Ne vjerujem ja da su oni mogli tu šta ubaciti, sigurno su odustali kad su vidjeli otkad taj prostor nije korišten – doda cinično Refa.

-          Ma nije nikad ni upotrebljavan – odvali se Maca od smijeha.

-          Dobro momci eto našalili ste se, mislim da je sada dosta – obrati se konačno Bobi.

-          Uuu vidi ti njega kako priča, gledaj kulture, gledaj ti to – reče Maca.

-          Šalu na stranu, nego hajd ti nama bratale sad reci koju pametnu da vidimo kakav su oni pos'o napravili. – reče Gog trljajući se po kratkoj bradi.

-          Ma nemam ništa specijalno da vam kažem – mirno se obrati Bobi.

-          Kako bolan nemaš, pa od tolikih knjižurina bi trebao sad ovdje nama predavanja držat'.

-          Nije sve kako izgleda.

Dok su Maca, Refa i Gog komentarisali novi model djevojke H8C74 što se pojavio u prodaji, Bobi je još uvijek sjedio prekrštenih ruku na prsima i šutio. Prvi eksperiment u društvu očito pokazuje da nešto nije uredu. Da li je ovo dobra odluka? Prije Pumpmind-a je pričao kao i oni, možda čak i više, smišljao zezu i ćaskao satima. Sada ga pritisnula tolika šutnja da je mislio da ga savladava san koji je realniji od jave. Zar ovako izgleda život pametnih ljudi? Ovako oni povazdan šute i pate gledajući svijet što im se ruši pred očima, a oni mu ne mogu ništa. Je li erudita znači ujedno i pametan čovjek? Možda su pogriješili u prenosu? Ni u šta više nije vjerovao i sve je bilo nejasno. Čini se nelogičnim citirati Platona nekom ko i ne zna ko je Platon. Nije zar da knjige samo daju uvid u surovu realnost? Zanos koji je imao odmah nakon pumpanja mu brzo nestade. Čemu pamet kad je nigdje ne možeš ikoristiti? Mislio je da će sve razumjeti, ali ustvari ništa nije razumio. Sjetio se parola iz Pumpminda: ne čitajte – uštedite vrijeme, postani pametan preko noći, ovdje i budala može postati genije, nahranite um bez imalo truda, itd. Ili su slagali, ili ni slogane nije najbolje razumio.

-          Daj ba Bobi koji ti je, ti umjesto da postaneš pametniji, ti menščini zaglupio. Samo šutiš k'o riba – razočarano izjavi Refa.

-          E, ljudi – otpoče Gog – ja sam imao jednog jarana iz inostranstva. On je isto bio u Pumpmind-u. Momak je nest'o sa svih društvenih mreža i ni dandanas ne znam šta je s njim. Samo sam načuo od nekog da je potpuno svisnuo, sjedi u sobi k'o biljka i bleji u zid.

-          Ma jašta, nije se s tim zezati. Mi smo te, doduše, ložili da odeš, ali je to bila prvenstveno tvoja odluka. A posljedica će svakako biti, kako za koga – shvati Maca.

-          Evo ja naprimjer znam za jednog što je htio da mu se ubaci sve o muzici. Ljudi su to odradili posve kvalitetno, ali on i dalje pojma nema. Eno ga mjesecima pokušava svirati, čas klavir, čas gitaru, čas ovo, čas ono. Ništa mu ne ide. Mozak govori jedno, a ruke i uši drugo.

-          Dobro, to je ipak stvar talenta ja mislim – doda Gog.

-          Možda, ali ne mora da znači – nastavi Maca – sin od radnog kolege mog oca je ovako slično kao Bobi, ubacio svega i svačega. Sad priča totalno nepovezano, navodi citate, reda stihove i rečenice bez ikakvog smisla i ljudima govori da je upravu za sve što kaže. Luđak, živi luđak. Eto, čovjek želi da se oplemeni, a napravi sebe većom budalom nego što je bio.

-          Baš čudna stvar taj Pumpmind – ubaci se zamišljeni Reuf – izgleda da ni na koga ne djeluje isto.

-          Ko će mu ga znati – zaključi Gog.