Rapsodija riječi, priča 10: sud i Sud
U ime Allaha,
Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
Reci: „O Allahu,
koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od
koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u
Tvojoj ruci je svako dobro – Ti, uistinu, sve možeš!“
Jutros rano, dok su se još vrapci stresali promrzlim krilima i
lupali po okapnicama, ustao sam nenaspavan i prožet mukom. Vani se bijelio
snijeg i grad je izgledao pust, izjeden od zimske bezdani i obavijen bjelinom
što nije slutila na čistotu već na nešto nepremostivo i kruto. Ljudi još nisu
bili izišli na ulice, pa sam zaključio da je sigurno strašna studen u čiju
ozbiljnost me nije mogao uvjeriti topao stan sa radijatorima. Pogledao sam na
telefon – minus petnaest stepeni po Celzijusu. Pojavljuje se onaj česti, svim
ljudima svojevrsni, psihološki konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja.
Topla postelja ili izlazak van zbog neodloživog odziva na poziv u sud. Obe
upoređene stvari su stavljale velike tegove na vagu moje odluke, pa sam,
umivajući se, pokušao što prije smiriti nesuglašenost misli.
Zgrada suda se nalazila na drugom kraju grada i nije bilo ugodno hodati po zacakljenim i uglančanim stazama snijega. S mišlju o tome šta me čeka, već sam se s prvim
koracima počeo gnušati nastojećih događaja. Općenito sam mrzio institucije i
sve te izvitoperene ljudske grimase koje rade u njima s glumom o gospodstvu i
kulturi tobožnjeg bontona dok za vrijeme radnog vremena prodiru u dubine kahvenih
fildžana izričući svakojake gluposti s baljezganjem o životu. Onako opijeni
prevelikim količinama kofeina, otvore prozore da izađe dim iz zagušljivih
kancelarija za kojim odlazi i pamet, i moć, i život. Zgrada ostane prazna i
suha poput lista kada padne s grane spremnog da ga neko zgazi i uništi. Za list
je kriva priroda; za zgradu su krivi ljudi. Priroda će ponovo u proljeće
oživjeti, izbit' će novi, mladi pupovi listova i udahnuti život gradu; a u zgradi
će ostati oni isti od prije; sa novim borama će pisati svoju i tuđu smrt na
istim papirima i sa onim istim pečatima. Ubijat' će ponovo i sebe i druge za šta će im svima biti suđeno, ali ne na ovom sudu. Nemam žalosti zbog njihovog
samoubistva; žalim za smrću drugih.
U sudskoj kancelariji je sjedio neki službenik. Brkat i neotesan.
Žvakao je žvaku i neumoljivo lizao prst dok je čitao bilten sportske
kladionice. Pogledao me mlako, na trenutak možda i previše pristupačno jer se
pribojao da je u mom licu prepoznao neku poznatu ličnost, ali, primjetivši
opsjenu, vratio se u prirodni položaj s mislima uprtim na večerašnje nogometne
spektakle. Kroz zube je mrmljao da iznesem svoje podatke i svoj slučaj. Govorio
sam da me, evo već treći put, neopravdano uznemiravaju pozivima u sud zbog
neplaćanja struje. Objašnjavam, kao i uvijek, da sam podstanar, da računi dolaze
greškom na moje ime i da je gospodin T. pravi vlasnik stana i da se njemu
trebaju obraćati, a ne meni.
Službenik je klimao glavom izgledajući iznenađen i zainteresiran
ovom mojom stranom odbrane kao da je prvi put čuje. Kada sam završio, prekrstio
je ruke i mrzovoljno procijedio:
- Vidite gospodine, mi tu ništa ne
možemo, Elektroprivreda želi da iznova pokreće tužbu protiv vas zbog neplaćanja
njihovih usluga, mi samo obavljamo svoj posao.
- Ali kako svaki put možete da, i ne
uviđajući osnovanost te tužbe i pregleda stanja tužene strane, pozovete na sud
bilo koga jer vam je njegovo ime navela Elektroprivreda – odbrusim ja
samouvjereno.
- Mi zaista radimo samo svoj posao.
Tužba će biti odbijena kao i do sada što je bivalo.
- Pa zašto me onda zovete u sud ako
znate moj slučaj?
- Takva je procedura.
* * *
Ispred sportske kladionice je pronađeno mrtvo ljudsko tijelo. Zbog
velike hladnoće i kasnih večernjih sati, nije bilo bliskih očevidaca događaja.
Neki od stanovnika ovog naselja tvrde da su čuli zvuk pucnja ili udara. Gospođa
M. H. kaže da je čula nejasne psovke i bolan jauk. Tijelo je pronađeno u jutarnjim
satima s velikom ranom na glavi. Pored glave su se nalazili komadi ledenice.
Pripadnici MUP-a vrše uviđaj i za sada sve upućuje na nesretan slučaj. Istraga
je u toku.
Primjedbe
Objavi komentar