Rapsodija riječi, priča 7: Dobrodošli u pakao

Službena sala, Sarajevo

Voditelj ustaje do podija s mikrofonom i započinje uvodni govor:

- Dobro veče dame i gospodo. Večeras vam po prvi put predstavljamo novu nadu naše bosanskohercegovačke politike. Sa nama je gospodin B. koji je došao direktno sa poslovnog sastanka što se upravo održao u hotelu Evropa. On je osoba koja je svojim radom i zalaganjem dosegnula do samih unutrašnjosti svih političkih velikana u našoj zemlji. Sa sigurnošću možemo utvrditi da vi, cijenjene dame i gospodo, niste dovoljno upućeni u čitavu proceduru analnog puta kroz neugodne i tijesne prostore koji preovladavaju u određenoj utjecajnoj ličnosti do koje se treba doprijeti. Više o samoj metodologiji i pristupu objasnit će vam gospodin B. Stoga, riječ prepuštam našem gostu. Izvolite!

- Paa hvala ti na tako lijepim rječima. Ja ću se izvinit' ovom narodu što je doš'o 'vol'ki ovdje, ja nisam mog'o da dođem prije. Bio onaj neki Kinez dolazio kobajagi hoće davat' pare da se gradi neka elektrana dole u Hercegovini. Ja sam to k'o nešto slušao njih, al' me nije zanimalo. Hamdi se rodila curica pa mi prič'o, častio me Malborom i pivom. Helem, vi hoćete da vam kažem kako sam ja uspio u životu?

- Da, bilo bi nam zadovoljstvo.

- E pa 'vako. Meni je babo uvijek govorio da se trebam laktat' kroz život. Ima dosta stvari kako se treba snać' i uvuć' u guzice. Prvo treba svakom se smijat' i govorit' kako je lijep, kako je pametan i tako. Ljudima bude drago. Onda treba častit' kafama, vodit' na večere, pomagat' oko posla. Jest ružno, al' se mora. Vidite mene dokle sam dogur'o. Sve sa svojim radom i trudom. I onda dođe neki seljak i kaže da nema posla. Jest što neće stoka da radi. Mene jest babo dosta gur'o, al' to je što je njemu Bog dao pa vodi dvije firme. Neće ništa samo s neba past'.

- Svaka vam čast gospodine B. Molim jedan aplauz!

Publika se uskomeša i počeše došaptavanja. Jedan mlad kravataš u prvom redu zatraži riječ. Bi mu dopuštena. On ustade, tiho se nasmija gospođici koja je sjedila do njega govoreći pogledom da će nastaviti dokle je stao u razgovoru s njom. Diže šaku do usta, pošteno se u nju iskašlja, poravna prstima kravatu i otpoče:

            - Gospodine B., kao prvo, hvala Vam mnogo što se uspjeli doći večeras i govoriti o vašim uspjesima. Nadam se da će većina nas prihvatiti makar djelić poruka onoga što ste Vi ovdje iznijeli. Nevezano za to, želio bih Vas pitati hoće li se ove godine mijenjati namještaj u zgradi Vlade ili će se sjediti opet u onom istom od prošle godine? Ja namjeravam da idem Vašim stopama, pa bih želio da znam tu informaciju.

            - Pa ja kol'ko znam neće. Haj'mo dalje imal' pitanja!? Eno tamo se neko javlja!

S desne strane ustade plava gospođa sa rugobatnom šminkom. Razveza jezik:

            - Ja bih samo da pohvalim našeg večerašnjeg gosta i da mu odam iskrene čestitke zbog njegovog uspjeha. Nadam se da će biti još ovakvih ljudi jer samo ovakvi ljudi mogu da dignu društvo na veći level prosperiteta.

Gromoglasan aplauz.

Voditelj:

            - Ako više nema pitanja, ja bih zamolio gosta da nam da završnu riječ...ali izgleda da imamo još jedno pitanje, izvolite!

Ovo biješe upućeno mladiću koji je, smješten u zadnjem redu i zamotan u zelenu jaknu, mršteći se i oblizivajući usne, odjednom počeo rukom parati vazduh tražeći da nešto kaže. Kada dobi dozvolu, ustade i dreknu se:

            - Ljudi moji jeste li vi normalni!? Kakvog ste ovo debila doveli ovdje da priča gluposti. Čovjek je nepismen. Zar ne vidite to? Kako biste i vidjeli kad ste skoro isti kao i on. Naučili neki praktikum za službene sastanke i pravite se pametni. Ja sam siguran...

  *    *    *

Mladić leži na asfaltu i gleda u zvijezde. Noć je tiha. Jednim okom je još samo mogao vidjeti kako dva grmalja odlaze od njega i zatvaraju vrata.